Apstraktna jednačina...
Kiša ne prestaje... kao ni ovaj osećaj u grudima...
Jutros sam te gledala, sanjarila dok stajao si tako blizu, a tako daleko.. Zamišljala tvoje usne na svojima, tvoje ruke kako me greju i prolaze kroz moju kosu... i moje, kako te gnjave...
Gnjavi mi se sa tobom sunshine... Gnjavi mi se... Kad bi samo odjednom, makar na tren, vreme stalo... i ja uspela bez ičijeg znanja da te čupnem za tu tvoju kovrdžavu kosu, da ti se nasmejem blizu, još bliže... i onda makar ovlaš da ti dokanem usne... gricnem ih... te tvoje pune usne... tako blizu i tako daleko u isto vreme...
Danas te njakam za malo pažnje, malo dodatne ljubavi jer ideš na odmor... sa :njom:... da joj se posvetiš, da je maziš i paziš, da joj nadoknadiš sve te grešne misli upućene meni...
Kažeš, "malo ljubavi i pažnje, count x"... i povećavamo taj famozni x kao školarci... viša matematika, ona apstraktna... suvoparna... čista teorija, i ništa praksa...
A toliko te želim... i znam, ni tebi nije svejedno...